Pomalo smo svi utišani događajima oko nas. Utjecaj epidemije COVID-19, epidemioloških mjera nedavnog potresa na zdravlje djece i obitelji još se ne može do kraja sagledati.
Dječja prilagodljivost novim okolnostima nije upitna do određene mjere. Međutim, njihova želja za normalnosti za širokim i čistim zrakom, cikom i nesputanim životom je ipak otišla godinu dana na odgodu.
Djeca mlađe kronološke dobi više gledaju u reakcije roditelja i zrcale njihov strah, nesnalažljivost ili njihovu sistematičnost i osjećaj kontrole.Zaklanjaju se u igrice, filmove, muziku, a roditelji češće traže pomoć u odgoju.
U naše savjetovalištu dolaze roditelji, a dovode i djecu samoinicijativno ili upućeni od partnerskih škola i CZSS Zagreb.
Roditelji u svojoj želji da problem riješe ponekad previđaju dječju dob, a djeca u svojoj želji da roditeljima ugode i činjenici da ne raspolažu sa životnim iskustvom upiru svu svoju snagu da budu u skladu sa očekivanjima. U takvim situacijama odrasli nemaju stalan fokus na rast i razvoj svoje djece, dječje potrebe i činjenicu što je primjereno pojedinoj dječjoj kronološkoj dobi. Discipliniranje djece pretvara se često u kažnjavanje jer roditelji ne mogu izići na kraj s djecom. „Način na koji se ophodimo sa svojom djecom kad su uzrujana značajno utječe na način na koji se razvija njihov mozak“ Dr. D. Siegel.
Nesigurno obiteljsko okruženje stavlja češće teret na dječja leđa i roditelji i nesvjesno djecu opterećuju odnosima s partnerom i svojim pogledom na situaciju. Dječja senzibilnost i želja za suradnjom je velika. Roditelji znaju reći „on/ona to meni namjerno radi“, „ On/ona baš neće, a može“. „lijen/lijena je“ i tako se pogledi roditelja i djeteta na istu situaciju razlikuju ili su dijametralno suprotni. Roditeljski kapacitet za nošenje sa izazovima se s vremenom još i smanji kad nema pomaka i rezultata. „Djeci je potrebno da im postavljamo granice i prenosimo što očekujemo od njih. No ključno je da svako discipliniranje započne tako da budemo brižni prema svojoj djeci i povežemo se s njihovim unutarnjim svijetom, što će im omogućiti da znaju da ih roditelji vide, čuju i vole, čak i kad su učinila nešto loše“ ( Disciplina bez drame; Dr. D. Siegel i Dr.sc. D. T. Bryson).
Ravnoteža između brige o sebi i brige o djetetu je narušena, a roditelji ponekad u savjetovalištu izjave da ne osjećaju uopće slobodu i slobodni su samo kad traju dječji praznici. Kad krene školska godina kao da uđu u tunel i guraju kroz njega do spasonosnih praznika.
Dječji pogled na istu obiteljsku situaciju je šutljiviji, manje obojan slikama i metaforama, a nekad jako jasan i rječit kroz ponašanje, držanje glave i tijela i pogled prema podu. U radu s djecom mi imamo na raspolaganju mali šareni dječji kutić u kojem su igračke, bajke i priče, kinetički pijesak, bojice. Stvaramo sigurno okruženje, koristimo ton glasa, riječi i rečenice kako bi male glave uspravili i taj pogled dignuli s poda na razinu očiju, na razinu samopouzdanja i vjere u sebe.
Dječji pogled je prozor u njihove svjetove i važno je nježno i s pažnjom otvarati i pomoći djeci da rastu u kvalitetnim i sigurnim okruženjima. Ako trebate savjet ili pomoć u rješavanju odgojnih teškoća javite se u naše savjetovalište i dogovorite termin za dijete i za sebe.
